:)

jedna mala šablonizirana

2010-05-01T19:13:00.004+02:00

Danas sam se naradila kao pas - nema gdje me nije bilo - vrt, testovi, kuhanje, peglanje...i , na koncu,

malo hobija.

Sutra moja mala obitelj ide u goste našim dragim prijateljima i "složila" sam, pored uobičajenih varijacija na temu koje već nosiš kad ideš u goste, i jednu malu šabloniziranu. Kutiju, naravno!

Odmah moram objasniti, ovo je posebno za Mariju koja me zadnji put ukorila, da pod šablonizirana mislim da je rađena šablonama (a ne da je još jedna nebitna kutija).

Daklem, tamna podloga s nijansama zlata, šablone, bitumen pa malo zlata.

I to je to!

Čini li se samo meni da su vikendi sve kraći?

evo je opet ... kutija

2010-04-27T15:23:00.003+02:00

Hm, može li čovjek u ovako divnom danu i misliti o čemu drugom osim o moru?

Već vidim, mirišem i čujem more pa je onda logično da materijaliziram upravo takve stvari.

Evo je! Evo je opet! Naravno, moje mile i drage kutijice, ali sada u ljetnom ruhu.

Inače, kutijica kao svaka druga - red boje pa decaupagea pa 2K laka pa utrljavanje pa brušenje... pa svašta nešto.

Čekam još malo inspiracije, nekako se ne družimo u zadnje vrijeme. Ali imam vremena.

U očekivanju iste - veliki pozdrav svima!

2010-04-17T13:17:00.003+02:00

Hello again! Uskrsavam svako toliko čisto da ne bi bilo zabune i da otklonim zabrinutost dobronamjernih i dragih ljudi koji me pitaju jesam li još uvijek među živima.

Jesam, živa sam (Uh, možda sam upravo nekom ubila nadu!), čitam sve drage blogove, ali malo sam se ulijenila u komentiranju. Obećavam da ću se više angažirati.

Ipak, da ne bi bilo da sam totalna ljenčina, evo mog malog doprinosa kreativnosti. Inspiracija su more, sunce, ljeto, a materijal - stakleni tanjur, moj obožavani rižin papir i pittorico iliti tunjkanje!

Do sljedećeg uskrsavanja šaljem veliki pozdrav svima, a posebno mom 3.b razredu koji je otkrio ovaj blog i jako su sretni i ponosni na sebe što su otkrili raskin hobi! Ljubi vas raska tako pametne i nadam se da ćete pored bloga pročitati i lektiru!

satovi + jorgovan

2010-03-26T11:00:00.003+01:00

Tek odnedavno sam fejsbukerica (valjda se to tako kaže) - naime, odvijek zazirem od bilo kakvog javnoga izlaganja svog života, volim svoju intimu, čuvam je i dijelim isključivo s probranima. Ipak bauk iz moje glave je nestao tek kad sam sebi to suvislo objasnila i postavila neka pravila druženja s FB. Nakon tako postavljenih stvari, svjesna sam da mi je isti taj FB otvorio jedan nov, pomalo pomaknut i genijalan svijet kreativaca i pozitivaca iz cijeloga svijeta.

Upravo preko FB sam upoznala jednu Sanju koja preuređuje svoj frizerski salon u Lovranu i kojoj se svidio jedan moj ljubičasti sat. Sanja me kontaktirala, sve smo se dogovorile i onda sam krenula s provođenjem ideje u djelo! U nedostatku vremena, a ideja za bacanje - napravila sam dva sata s motivom jorgovana. Naime, boja koja prevladava u salonu je boja jorgovana pa se malac sam nametnuo za decaupage. Ostalo je dolazilo u naletima.

Jedan sat je kupljen i ušminkan, a drugi je u potpunosti mojih ruku djelo i na njega sam neobično ponosna - sama sam pilila, brusila, bušila, lijepila, bojala...i, ono najbolje, uživala kao malo dijete u svakom koraku. Potrajalao je, ali zadovoljna sam!

Nadam se da će se i Sanji svidjeti.

P.S. Mislim da ovo želim raditi kad narastem ;)

kraljica

2010-03-20T12:22:00.004+01:00

Znam, znam da nisam baš vjerodostojna - svečano objavim da sam živa i onda mi treba 100 godina da stavim novi post.
Ostala sam dužna raport s radionice Kraljice - ali što se, zapravo, novo tu i ima reći!? Kraljica kao kraljica - posebna, gorda vladarica koja tjera na naklon. Bilo je tu svega, za početak meni već poznatih stvari - decaupagea, 2K laka, čipkanja, a na koncu novitet pozlata. Pozlatu nikad nisam radila i zahvaljujem Bogu što je ideja bila da se napravi "stara ofucana" tacna jer je s mojom pozlatom sve samo ne uredna. Mislim da ću neko vrijeme samo razgovarati s tim zlatnim listićima dok se ne sprijateljimo.
Vjeru u moju kakvu takvu umješnost vratio mi je moj stari dobri prijatelj - bitumen.

Nakon tri sata uživancije otišla sam doma s tacnicom i diplomom koja svjedoči da sam sudjelovala na "Kraljici", ali najbolje od svega je što sam se i osjećala kao prava kraljica.

Baš nešto mislim - bi li bilo pretjerano da nabavim krunu? Muž kaže da mi ne treba jer on ionako misli da sam kraljica. Tako kaže, ali mislim da je to zato što bi mu bio ogroman neugodnjak da nas ljudi na ulici gledaju i da ga žale što mu je žena luđakinja. Nemaju pojma! Što bi tek, jadni i prizemni, rekli da vide da razgovaram sa svojim kutijicama?

To je normalno, zar ne?

živa sam

2010-03-13T13:19:00.003+01:00

Ok, ljudi moji, vidim da je vrag odnio šalu i da je vrijeme da nešto stavim na blog!

Čak sam primila i zabrinute poručice s raznih strana u kojim pitate je li sve ok - hvala na brizi! Odgovor je sljedeći - malo sam u gužvi, malo se preispitujem, malo širim horizonte, malo brinem o nekim ljudima, malo sam luda (ok, to nije novo), ali ŽIVA SAM! Čak se i malo bavim hobijem, a večeras idem i na radionicu KRALJICU!

Napravila sam neke kutijice, neke tanjure, nešto još imam u glavi, ali evo za povratak kutijica, a što drugo!

Primijetit ćete da otkrivam šablone i jako mi se sviđaju, ali tek se zagrijavam!

Velika pusa svima!

vila (možebitna spasiteljica)

2010-02-26T08:45:00.006+01:00

Nije u pitanju morska, ali je vila - mala, slatka, valjda neka šumska, i pronašla je mjesto na jednoj od mojih vječnih kutijica. Bliži nam se proljeće, osjećam ga u svakoj pori pa će moji novokupljeni decaupage papiri s vilama i patuljcima doći na svoje. Vile ću šibnuti svugdje, a patuleki će se rastrčati isključivo po vrtu.

Mislim da svi već znaju da imam jednu, nadam se da je samo jedna, dosadnu krticu koja mi uništava cvijeće, travnjakić...ma sve - i ovdje svečano objavljujem da krećem u obračun s njom. Krećem u fino, iako sam je i dosad Bog zna koliko puta molila da se odseli, kumila, preklinjala, mitila...Bila sam toliko očajna da sam je čekala, satima ukopana na jednom mjestu, u blatu do koljena, s Konzumovom ili Kerumovom vrećicom u rukama - naime, kao stara naivka imala sam ideju uhvatiti je i prenijeti u šumu... Ma budala! Ja, ne krtica!

Mogla bih ovako do prekosutra - mislim da ću jedan post posvetiti samo njoj, a ako me pusti na miru, napisat ću joj i odu! Ipak, dok još malo ne zatopli, počet ću uređivati okružje već spomenutim patuljcima, baš kao da je nema i kao da mi sve ne uništava. Neću ni razmišljati što će biti ako joj se još više svidi novo prebivalište!
O, pobogu, što ako dovede ekipu?
Vileeeeeeeeeee, pomagajte!

kutija za susjedu Anu

2010-02-20T10:47:00.003+01:00

Moja draga susjeda Ana, koja kad god treba uskače kao teta čuvalica mog jedinca i na tome joj neizmjerna hvala, povjerila mi je prekrasnu kutijicu u kojoj su nekad prebivale bočice ulja i octa. Kutijica je prekrasnoga punog drva, prvo dobro dobro izbrušena, a onda zakamuflirana u Anin odabir boja!

Kako sam u zadnje vrijeme prekopala milijun prekrasnih blogova, ubijte me ne znam na kojem sam vidjela sličan rad i odlučila sam pokušati prekopirati ove točkice. Znam samo da je riječ o nekom poljskom blogu, po onome što se da vidjeti na tim genijalnim blogovima - Poljakinje su kreativke i pol, jedino je problem što najčešće nemaju prijevode pa samo gledam sličice i pokušavam odgonetnuti smisao preko sličnih riječi.

Kad uhvatim vremena, obećavam da ću vam neke od njih i predstaviti.

Dakle, teta Poljakinja mi je bila vodilja, a ovo je moj rezultat! Ana je jako zadovoljna, a i ja!

Trenutno sam u nekoj nekreativnoj fazi, ali nakupila sam par paketića das mase pa kad se raspištoljim, vidjet ćete kako se kradu ideje, od npr. naše drage lindoline s njezina bloga http://lindolinast.blogspot.com/. Ma imam puno planova, a hvala Bogu i blogova koji me inspiriraju.

Zna li tko vrijedi li uistinu ona poslovica - Tko prizna pola mu se prašta?

Baš me to nešto muči, ali, ruku na srce, ne kajem se što kradem ideje. I, samo da se zna, i OPET ću! Ali priznala sam...Ma prekomplicirano mi je to, a moram kuhati ručak...Možda me to što ću nahraniti gladne iskupi!

ogledalo, ogledalce

2010-02-12T09:22:00.003+01:00

Već odavno nosim u glavi ideju koju je Tea isto tako davno prezentirala na svom blogu http://www.hobbychic.blogspot.com/. Ideja da ove godine napravim novi adventski vijenac je pala u vodu pa se taj slamnati jadničak vuče već neko vrijeme po kući. Prebacujem ga s jednog mjesta na drugo i stvarno uvijek smeta, a onda mi se vratila slika u glavu i nastalo je ovo ogledalce.

Vijenac sam lakirala bijelim akrilnim sprejem, pištoljem za vruće ljepilo zalijepila ogledalo, koje sam prethodno iščupala iz one preružne plastike i pobockala male crvene ruže, crvena satenska trakica na vrhu i sve to na crvenom zidu i zasad je to to.

Kažem zasad jer možda dodam još ružica, još ću razmisliti, neka se malo uljuljka...

Napomena 1. Ignorirajte odraz ovog vrsnog fotografa, izgleda kao loš paparazzo ili, sačuvaj me Bože, voajer i samo kvari dojam.
Napomena 2. Znam, znam da je druga fotografija mutna i znam da bih mogla okriviti fotoaparat, ali nije mi se dalo mijenjati rezoluciju, a opći dojam se može skužiti.
Je'l da da se kuži? Je'l da? Ma da!

tko o čemu...

2010-02-10T09:12:00.003+01:00

Tko o čemu - ja o kutijama! Gotova je još jedna, drukčijih tonova od dosadašnjih iako je procedura uvijek ista. Muči me samo jedna stvar - nešto se dogodilo u procesu lakiranja, na sreću samo na poklopcu. Uopće ne razumijem, ne znam koliko se to vidi na fotografiji, ali dojam je kao da sam stavljala vosak koji je čak malo poremetio decaupage. Što je najbolje, lakirala sam sve, ali alergija je izbila samo na vrhu....

Nije toliko strašno, ali generalno, mislim i u životu, volim znati koje posljedice mogu očekivati nakon nekog čina.

Idem sad malo razmišljati o tome. Ali samo malo!

Evo jesam! I ništa se nije promijenilo! Gotovo! Prestajem! Tako je kako je i čemu onda razbijati glavu?

shabby, drvo, bitumen - I LIKE IT

2010-02-07T11:05:00.005+01:00

Eheeej, postala sam džomba - treća radionica je odrađena, adrenalin taman koliki treba biti, a rezultati fantastični.

Daklem, radionica shabby na drvenoj klupici. Tea me odmah oduševila kad je spomenula da ćemo koristiti i bitumen, ali trebalo je pričekati do te faze. Prvo smo rubove mackale smeđom bojom pa vosak pa brušenje, drugim riječima čista fizikalija, ali to je bilo mila majka i taj dio s bojom do laktova mi je bio fantastičan. Najdosadniji dio je rezuckanje bršljana - ubilo me u pojam, ali preživjela sam. Gospođa do mene je izrezuckala duplo više od mene dok si rekao keks! Da se održava kakvo natjecanje u tome, sigurna sam da bi bila pobjednica. Kasnije sam otkrila da radi u vojsci pa zaključujem da je sigurno imala kakve visinske pripreme za rezuckanje, mi na Filozofskom faksu to nismo učili. Kad sam konačno bila gotova, uslijedili su decaupage i šablonica BITUMENOM - joj kako ga volim - i doživjela sam ukazanje. Klupice su fantastične! Radionica je bila čisti pogodak, radila sam ono što najviše volim - kombinacija drva sa svim i svačim, a doma sam otišla s klupicom pod rukom i da je bila dimenzija onih klupa iz parka, bila sam je spremna ukrcati na leđa i odšlepati doma.

Ukućani su se divili mom umijeću - a kako to tek paše mom egu, gosti su je htjeli uzeti, ali, sorry, ljudi - samo preko mene mrtve, na ovoj ja spavam! Rekli su da će mi donijeti drugu da im uredim i svečano sam obećala da hoću, ali nisam baš sigurna da ću im je vratiti, drvo u meni budi one iskonske porive i nagone za preživljavanjem i jao onome tko mi stane na put! Drvo + bitumen = ja happy!

čipkasta kutijica

2010-02-03T16:13:00.003+01:00

Potrebni sastojci: jedna kutijica neobrađena drveta, čipka (stoljnak, krpa, podsuknja...), kit za drvo ili masa za gletanje, špatulica za nanošenje, akrilni srebrni sprej, dobra volja.

Način pripreme: Na kutijicu stavite čipku i počnite s nanošenjem kita sve dok sve rupice ne budu popunjene, na koncu sve fino zagladite i odmah, dok je još mokro, dignite tkaninu i operite je.

Kad se sve fino posuši - poprskajte akrilnim sprejem u dva sloja, boje po želji...

I gotovo!

Nije tutorial, nije ni neka mudrost, ali nekome može koristiti, a ja imam neki tekst!

Mislim, čisto da nije prazno...ne volim prazno!

Volim čitati tuđe tekstove, volim pisati svoje, ali nekad mi se ne da i gotovo!

Šta da kažem?! Ubijte me!

Doduše, ne znam što bi se tim vandalskim činom promijenilo i, samo da znate, ne znam je li to ikome palo na pamet - ni onda neću pisati!

riža + tanjur

2010-01-31T15:36:00.003+01:00

Ne, ne, nije riječ o nekom zgodnom rižotu, recimo crnom, nego o rižinom papiru koji sam koristila prvi put. Odličan je, mekan, podatan i odlično se lijepi.
S obzirom da je moj primjerak papira prekrasnoga uzorka, nisam ga ukrašavala ničim dodatno - veliki tanjur, decaupage s vanjske strane, maskiranje bijelom bojom i bakreni sprej za kraj...još ću ga lakirati lakom za čamce i to je to!
Toliko mi se sviđa ovaj papirić da ću napraviti i jedan mali tanjur. Možda i jedan srednji? Još malo veći? Najmanji? Sve staklene površine u kući?!?

E, jesam li rekla da mi se sviđa ovaj rižin papir?

još jedna

2010-01-27T17:44:00.002+01:00

Ne stižem se previše baviti ničim osim posla, sažvakao me, pa moj dragi hobi pati.

Ipak uspjela je nastati još jedna kutijica - kao i uvijek poštovala sam zadane boje i dala mašti na volju. I oblik je opet isti što me podsjetilo da vam uputim pitanjce - komadi, gdje nabavljate kutije po pristupačnoj cijeni? I općenito neke drvene artikle, npr. tacne a da nije riječ hobby trgovini? Nemojte me samo ubiti u pojam i reći da same radite stolariju.

kutije roks

2010-01-25T20:55:00.003+01:00

Htjela ili ne htjela, nakon vrlo kratkih izleta u nešto drugo - evo mojih kutijica natrag. Morat ću odnijeti nešto na posao jer ljudi očito misle da ništa drugo ne znam raditi. Opet, glupo mi je napraviti sto stvari i što ću s njima ako ih netko drugi ne udomi? Više volim zdravoseljačke narudžbe - daj mi tu i tu boju i svi sretni i veseli, ostalo sama iskombiniram.

Takva je bila ova narudžba - znaš, daj jednu plavu kao ona što si je napravila Jasmini i jednu terakota za vikendicu na Hvaru! To te ja pitam - asocijacije na more, terakotu, Hvar, staru kamenu kuću i ljetne ljepote same su diktirale razvoj situacije i konačan proizvod...

P.S. Iskreno, mislim da znam zašto cure vole moje kutije. Pravim se da nije tako, ali očito nikoga ne mogu obmanuti... Znam da je nevjerojatno, ali velika istina je da, iako me katkad zamore, JA VOLIM RADITI SVOJE KUTIJE!

Kako god okrenuli, uvijek dođemo na isto - za sve u životu je potrebno ono osnovno - LJUBAV - prema obitelji, prijateljima, cijelom svijetu, kutijicama, pinatama, šivaćoj mašini, iglama za pletenje, ljetu, kolegama, ljubavi... i, jesam li rekla, kutijicama!

patina + limenka

2010-01-23T12:48:00.004+01:00

Zahvaljujući facebooku, već i ptičice na grani znaju da mi je jučer bio rođendan, ali ne znaju da sam, između ostaloga, dobila iznimno lijep "zimski" buket. Jako mi se sviđa i kad sam se bacila u potragu za vazicom, u oko mi je upala moja limena"vaza" viskijevskoga podrijetla koju sam napravila još onda kad je Tea na svom blogu prezentirala patinu.

Dakle, limenka viskija je originalno srebrna sa svim popratnim natpisima - spužvicom sam nanijela iron patinu pa kad mi se učinila pretamna, zlatnu, a onda kao finiš bakreni prah...

Neumjetnički nastrojen muž kaže da ga podsjeća na čahuru granate, ali ne dam se - podsjetim se da njegova umjetnička vizija nije bilo ono što me vezalo za njega, da je dobar muž i da, eto, kao i svi drugi muževi ima mane. Ali ima mene pa mu je to dodatni plus, a naš zajednički projekt zvan Roko je najveća umjetnina na svijetu pa prelazim preko tih bedastih primjedbi...

Vazici je buket legao, pučki rečeno, kao budali šamar! Baš sam happy!

morski okvir

2010-01-21T15:13:00.004+01:00

Ovaj je okvir nastao je brzinom munje kad sam se sjetila da moja mala obitelj ide u goste. Ljude poznajem toliko da znam da vole stare stvari, more, školjke i ... to bi bilo to.

Što sklepati na brzinu nego nešto, u ovom slučaju okvir, koji izgleda staro i ubaciti morske sličice - brodovi, zvijezde, školjke, svjetionik.... Mislim da ništa drugo ne moram reći - oni koji me poznaju mogu vidjeti da obiluje mojim dragim tehnikama - bolje da nije bilo vremena, tko zna što bih još stavila...

Jurim kuhati ručak - a da tek tu vidite obilje tehnika! Poludim u nedostatku ideja što skuhati, a kad muž na to pitanje odgovori sa "svjedno mi je" - vjerujte mi na riječ - kao poseban začin za njega i bitumen mi padne na pamet. :)

pokušaj drugi...

2010-01-19T07:58:00.003+01:00

Neumoljiva je istina da, vjerojatno kao i svi, patim od kroničnoga nedostatka vremena u kojem bih se poigravala s bojama i svim onim ljepotama koje me stvarno ispunjavaju. U tako postavljenom svijetu iskorištavamo vrijeme između svih onih "pravih" i kućanskih te inih "ženskih" poslova.

U jednom tako uhvaćenom trenutku ili puuuuuno više njih nastao je i moj mali pittorico tanjurić -decaupage s vanjske strane, pittorico i pokušaj 2K laka kojem u konačnici ni traga ni glasa. Pogubio se negdje uz put. S obzirom da je tanjurić nastajao u više dana, između kuhanja, peglanja i drugih ljepota, više se i ne sjećam jesam li uistinu stavila drugi sloj laka.

Ipak, ovaj put sam se trudila nanositi bijelu boju za "pojačavanje" SKORO do ruba da izbjegnem one ravne jake rezove, obrubila sam ga metalik bojom i miksanje boja je moglo započeti - bijela, smeđa, dz bakrene i puno žute s nadom da ću konačno u ovo sivilo prizvati sunce.

Ah, stvarno sam senilna, zaboravila sam da ga je tata odveo u vrtić.

poklon

2010-01-17T13:26:00.003+01:00

U petak je mojoj zelenoj prijateljici, koju sam već spominjala u postovima, bio rođendan. Kako to obično biva, kad mi je inspiracija prijeko potrebna i kad to svi od mene očekuju - kao malo zakažem.
Naravno da sam prije mjesec dana imala milijun ideja, planova i svega ostalog, ali datum je bio predaleko. A onda sam dva dana prije shvatila da nisam ništa smislila...I mislila sam, mislila, mislila - nisam šetala kao Baltazar, više je to podsjećalo na vrpoljenje lava u kavezu, ALI smislila sam okvir (bolje rečeno, ukrala sam svoju ideju za božićne poklone).
Nas dvije imamo puno zajedničkih fotografija pa sam u uređeni okvirić ugurala dvije - jedna je od prije 6 godina, a druga lanjska - u takvu se priču natpis "much better with age" savršeno uklopio, a dodan citat o vječnom prijateljstvu zaokružio je priču.
Iskreno, mislim da je okvir još trebalo dorađivati, ali nije bilo vremena pa ipak prijateljica je bila dirnuta do suza, sto puta je rekla kako joj se sviđa i da je okvir savršen.

E, to te ja pitam! Takve komentare volim.
Ok, možda sam u nekim situacijama naivna, ali nisam idiot da ne shvaćam da komentar dolazi od moje prijateljice koja me bezuvjetno voli? Ali mogu li se bar ovaj vikend hraniti time? Pliz, pliz tjedan mi je bio odvratan.

nije me pustilo

2010-01-14T08:04:00.003+01:00

Mislim da već, kako bi se to poetski reklo, i ptičice na grani znaju za moju odnedavnu fasciniranost novootkrivenim pittoricom. Logičan slijed je, kao i kod bilo koje druge fascinacije, napraviti nešto po tom pitanju, a kako imam jednu "simpatičnu" sklonost i prema pretjerivanju, u mom slučaju se taj rad na nečemu što volim u slobodnom prijevodu može označiti kao ispilavanje. Slutim da bi se i moj muž složio s ovim, ali ovdje se ipak radi o jednoj maloj običnoj staklenoj pepeljari - dovoljno maloj za samostalan pokušaj, preobična i dosadnjikava i kao takva savršena za promjenu i, meni posebno bitno, staklena!

Koje li tragedije za jednog vrsnog umjetnika moga ranga, najviše sam vremena izgubila skidajući naljepnicu s cijenom, prema tom pothvatu rezuckanje salvete je sitnica, zatim je uslijedilo dekupažiranje. Zadovoljna, a pripremljenih boja, spužvica i inog potrebnoga materijala, spremna na napad, u ušima mi zazvoni Tein glasić - sličice sa salveta, maramica ili rižinoga papira moraju se "pojačati" bijelom bojom jer su inače skoro pa nevidljive. I opet - hvala, Tea!

Pepeljara nije ni shvatila jadna što ju je snašlo i već je bila umazana na svakom raspoloživom mimlimetru - malo žute, zelene, smeđe, crvene i puno bijele boje i istunjkala sam je dok si, još jedan poetski izraz, rek'o keks. Nakon što se sve fino posušilo, bakrenim sprejem sam maskirala pozadinu i evo nove pepeljare.

Oni s okom sokolovim uočit će da je na rubovima sličice dz viška bijele boje, imam nekoliko objašnjenja ovisno kojoj kategoriji pripadaju oštrovidni:

1. za zlonamjerne - e baš tako je trebalo biti, ipak je to MOJE djelo i MOJA vizija

2. za fleksibilne - a j... ga, dogodi se

3. za dobronamjerne i one koji žele naučiti na mojim pogreškama - trudite se da ne mackate onom bijelom oko sličice, obrišite višak i nastavite s pittoricom.

Nisam sigurna je li mi i to rekao Tein glasić ili je to bio jedan od onih koji inače razgovaraju u mojoj glavi?!! :))))

trućkanje...

2010-01-12T11:24:00.004+01:00

Za neupućene trućkanje iliti trućanje je izvedenica od glagola trućati - iako bi se svi koji me poznaju zakleli da redovito izmišljam nove riječi - riječ uistinu postoji i u rječnicima hrvatskoga jezika. Značenje je, odnosno objašnjenje riječi - besmisleno govoriti - ali činjenica je da se u svakodnevnom govoru više koristi kao sinonim za "ćaskati".

Upravo je ta potreba da, odaberite od navedenoga, trućkam, ćaskam, komentiram, laprdam, trkeljam, govorim, izražavam svoje mišljenje i budem svakom loncu poklopac, vjerovali lili ne, razlog što sam dobila jedan prekrasan dar i jednu, vjerujem, odličnu virtualnu prijateljicu.

Dakle, prije otprilike mjesec dana Tea je na svom blogu http://hobbychic.blogspot.com/ predstavila simpatičnu Simonu koja se, jedna od rijetkih u Hrvatskoj, bavi izradom patchworka, i njezin blog http://krpeizakrpe.blogspot.com/.

Fasciniraju me svi ljudi koji svojim ručicama mogu napraviti čudo, a kad to još uključuje šivaću mašinu koju imam, ali kao i da nemam, moje oduševljenje je neizmjerno.

Elem, pogađate da sam oduševljena odmah komentirala Simonin rad, a pogledate li njezine radove, shvatit ćete i zašto.

Većina njezinih dotadašnjih blogerskih prijatelja ili sljedbenika su stranci, slučaj ili sudbina su htjeli da budem prva komentatorica Simonina bloga na hrvatskom jeziku.

Možete li zamisliti moje iznenađenje kad mi je stigao Simonin komentar, izmjena mailova i njezina želja da mi zbog one moje potrebe da komentiram pošalje višak svojih salvetica za decaupage. Sama gesta je bila nevjerojatna i iznenađujuća, čak i da se ništa od toga nije ostvarilo, bila bih dirnuta, ali Simona je bila ozbiljna. Poštar na mojim vratima, pošiljka, salvetice, moj favorit za hvalisanje - Simoninom rukom sašiven "hotpad" za moju kuhinju i, u ovo elektroničko vrijeme, prekrasno pisamce pisano RUKOM .

Možete li vjerovati?!!! Ja još ne mogu, pod dojmom sam odmah sjela napisati ovaj post, ženi još nisam ni zahvalila pa idem...

Samo još jedna opaska - neka se netko usudi koristiti riječ trućkanje u negativnom kontekstu!!! Imat će posla sa mnom, a možda i Simonu nagovorim da od njega složi kakav patchwork! :)

zaljubljena

2010-01-10T11:57:00.004+01:00

Sudbonosini susret se dogodio jučer popodne, u dnu prodajnog prostora NBhobby trgovinice, a bilo je to ovako...

Kasnila sam dvije minute (inače ne kasnim), cure su se već skupile, a dobro poznati guru, Tea, je tek započela s uvodom. Smjestila sam se i, poučena čudnim feelingom od prošlog puta s radionice, i ovaj put očekivala isti, međutim, na moju veliku sreću, nije ga bilo. Slutilo je na dobro.

Podjela sličica s decaupage papira, rezuckanje, lijepljenje na vanjsku stranu stakla i, nakon što su se sve tete uvjerile da su im rubovi polijepljeni kako spada, avantura je mogla početi - moje omiljeno TUNJKANJE.

Tea je usputno dometnula da su tu tehniku još Rimljani nazvali PITTORICO, ali kao da su oni neko mjerilo, Bože, pojma nemaju - ipak je jezikoslovlje moja domena. Nisu ni Rimljani što su nekad bili.

Dakle, tunjkanje bojicama koje odgovaraju sličici decaupagea i retardator sušenja boje učinili su čudo - od običnog stakla smo napravili ulje na platnu. Ajme, WOW, Bože dragi - najčešće su reakcije teta čak i na vlastite radove jer, ruku na srce, nitko nije očekivao da će to tako ispasti. Svi radovi su ispali odlično i zaslužuju sve pohvale.

Znam da je neskromno, ali moram priznati da se i meni sviđa moj uradak.

Bilo kako bilo, mislim da je to početak jedne velike ljubavi između pittorica i mene.

Možda ga čak i počnem tako zvati, zvuči mrvicu otmjenije...:)

rapsodija u plavom

2010-01-07T12:45:00.003+01:00

Evo je, gotova je i ova, kako sam je nazvala, zasad posljednja u ovom nizu kutijica - po želji modra s nečim bijelim i malim miksom boje breskve. Teško mi je trenutno, u ovom prehladnom snijegom okovanom ozračju, uopće dočarati breskvu, ali recimo da je to moja vizija iste.

Nakon temeljita brušenja nanijela sam decaupage, a onda moje najdraže tunjkanje modrom i smiksanom breskvica bojom.

Tražena je i čipkica - nevjerojatno koliko se taj detaljić sviđa ljudima - a u konačnici je opet malo pobakrena.

To je moj završni touch - bez malo zlata, bitumena, bakra ili bilo čega što daje finu malu magličastu patinu - ne mogu! Trudim se, ali kao da mi nešto nedostaje pa uvijek posegnem za nečim i utrljavam, mackam, posipam...

Zapravo, koliko god govorila da sam zasićena kutijicama, već razmišljam o sljedećoj iako treba biti gotova tek za tri tjedna. Budimo realni, zašto bježati od sebe, istina je da uživam dok petljam po tim kutijicama i tretiram ih kao umanjene varijante namještaja.

Što mislite ima li izgleda da ikada narastu u, recimo, neku komodu?

po željama

2010-01-06T11:16:00.003+01:00

Ok, znam da je ovo viđeno u različitim varijacijama, ali što da radim kad su takve želje...?
Oblik kutijice neću ni komentirati, uvijek isti a komadima jako drag, ali konačan razultat, unatoč čipki i istom dezenu decaupagea, ipak odstupa od zadane šprance. Ma koliko tuđe želje bile jake, nešto u meni ne da mi da napravim baš isti proizvod (osim ako nije prvotna ideja takva).
Ovoga puta, kunem se, nisam stavila ni mrvicu bitumena! Znam da je teško povjerovati i ruke mi se tresu samo kad mi pogled padne na njega, ali uspjela sam - završni štih je bakrena bojica.

Nema ni craklea, a zlata ima tek u tragovima(hm, možda ipak pretjerujem u samokontroli).

U ovom setu kutijica zasad još jedna, naravno istog oblika, čeka da joj podarim nov izgled, a onda ću ipak napraviti malu pauzu od kutija jer postoji stvarna opasnost da se pretvorim u jednu.

Ili još gore - što ako me počnu zvati "kutija?" :)

naručena kutija

2010-01-03T13:36:00.005+01:00

Nešto prije Božića sam kolegici s posla donijela (na njezin zahtjev) pokazati "uživo nešto od onoga što radim" jer ona na blogu to ne vidi dobro. Ne znam imaju li drugi problema s stim, ali bio mi je neugodnjak, gotovo kao da sam pokazivala ukradenu robu, vadila sam stvarčice iz vrećice i skrivajući od tuđih pogleda, podastrla joj svoje male uratke. Ipak, kako to uvijek biva u kolektivu s puno žena, iskusni komadi naslutili su da se nešto zbiva i poput jastreba odmah su nas okružili. Uslijedilo je razgledavanje, komentiranje i u konačnici, na moju nevjericu, naručivanje. Cure su zaključile da, u najmanju ruku, doma imam hrpu malih Kineza koji rade za mene. Ipak, smilovale su se i dozvolile mi da to obavim "preko praznika". Hvala, cure!
Prva je za Renatu - "Čuj, mala, ja bih kutijicu za nakit, da nije kockasta, ljubičasto-zeleno-starozlatna kombinacija bi mi bila najdraža i volim ljubičice!"
A ja volim one koji znaju što hoće! Nemaš beda, stiže jedna takva mam poslije praznika!
I evo je, gotova, u kombinaciji boja koje je htjela, nije kockasta i samo mi ostaje nada da će se svidjeti Renati.
Rekla je da mi apsolutno vjeruje. Držim je za riječ!

moja3zida

2009-12-31T12:48:00.007+01:00

Ne, nisam se ulijenila niti sam se raspukla od enormne količine hrane koju sam unijela u sebe, samo sam zadnja tri dana radila nešto što sam samoj sebi dugo obećavala, a mužu prijetila. Konačno su na red za makeover došli neki zidovi stana pa sam u protekla tri dana visila s ljestvi i toliko sam se udomaćila da sam se počela osjećati kao Tarzan na lijanama.

Prvo je trebalo obaviti onaj užasno dosadan dio s pik trakom, priznajem tu mi je i muž pomogao, a onda moja domena - mackanje i packanje - prvo rubovi, a onda i sve ostalo. Naravno da sam pripremila i mali valjak za trogodišnjaka koji je baš na onom najzahtjevnijem zidu, naravno - crvenom, ostavio nekoliko svojih vječnih pečata, ali nisam ni očekivala ništa manje od svoga malog umjetnika.

dnevni boravak, prekidač za svjetlo, svjećnjaci kao trajni ukras

hodnik i dječja soba na koje tek moram vratiti "ukrase"

Umorna, ali zadovoljna bacam se na pravljenje pokojeg kolačića i dovršavanja pečenki, umaka... Opet ću se ubiti hranom, ali ako baš zagusti, umjesto raznoraznih tjelovježbi, vraćam se balansiranju na ljestvama. Nije loše, malo za promjenu, gledati na svijet iz jedne druge dimenzije.

S nadom da se ipak nećemo raspuknuti, a da ćemo se svi dobro zabaviti i dočekati još jednu godinu zdravi, sretni i lijepi želim vam svima u svakom pogledu uspješnu i kreativnu 2010. godinu. Cmok!

jedna putna

2009-12-23T23:22:00.006+01:00

Spremam se za put, ludim, pijem kavu, dodajem malo bitumena na novu kutijicu koju moram ponijeti (ona prvotno namijenjena ovoj D osobi je zavšila kod jedne druge D osobe), ubacujem sirup protiv kašlja, sirup za iskašljavanje, kapi za uši, kapi za nos, Lupocet, cipele, crnu i smeđu torbu (smeđu vraćam), naušnice, četkicu, perem kadu, opet dz bitumena, sušim kosu, dajem djetetu jesti, pričam na telefon, javljam se na mob, samo tren da vidim što ima na FB, blogu, u vrtu (krtica se jučer vratila usred zime?), navlačim djetetu čarape - "Ne, maco, nije mama nervozna!", brišem stol, pakiram tenisice, crne, smeđe i crvene cipele (smeđe vraćam, šta će mi bez torbe! ili ipak...), krenem u sobu po nešto, vraćam se bez ičega, peglam košulju, još samo trunkicu bitumena, uhvatim svoj odraz u ogledalu - aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!

Pijem kavu!

Svim blogericama, čitateljicama, sljedbenicaima, prijateljicama, komentatorima...želim sretan Božić i da vam mali Isus donese mir, blagostanje, sreću, ljubav, zdravlje, inspiraciju, kreaciju, imaginaciju...a nekima, po vlastitoj želji, bilu boju!

Velika pusa od Ivane!

bakrena kutija

2009-12-22T19:50:00.004+01:00

Zbilja se trudim, jaaaako, da složim nešto pametno, ali sam, valjda zbog predstojećih blagdana i "stiske" na poslu, kronično umorna. U ono par, nazovimo ih, slobodnih sati kad se posvetiš kuhanju, pranju, peglanju, dodavanju raznoraznih gluposti koje su nadohvat ruke, ali NITKO osim tebe to ne vidi i baš si, eto, ti pored toga pa ti je zgodno poslužiti druge, poželim se isključiti, prekriti nekom toplom mirisnom dekicom i sve prespavati...
Znam da je to čista utopija (s dozom finog očaja), ali u trenutno sam u tom filmu.
Ok, mogu sad tražiti izgovore pa kriviti vremenske promjene, globalno zatopljenje, predsjedničke i druge izbore, svinjsku gripu, Kalmetu... Ali čemu?
Istina je da me neka lagana deprica "pere" svake godine u ovo doba - samo se ispušem kao balon i kada svi upadaju u neku vrstu euforije, ja se kao malo "spuštam". Ne puno i obično to traje dan-dva, ali dovoljno da poželim onu dekicu...
Možda je izrada i ove kutijice odgovor na moje stanje - ako već ne mogu pod dekicu, mogu li se ušuškati u nju - načipkanu, pobakrenu, obloženu finom satenskom trakom i, kao šlagom na kraju, posutu glitterom...?
Samo malo, samo na dan-dva...pliz, pliz!

Izgleda da previše očekujem od Djeda Mraza, opet pretjerujem u nerealnim molbama, možda zbilja nisam bila toliko dobra koliko sam mislila...
Ali čekaj malo! Znam koji lik pomaže i takvima! Napisat ću mu pismo jer će tako sve biti "transparentno"
- "Dragi barba Bandiću, ..."

a sad neka proljetna

2009-12-20T13:48:00.004+01:00

Posljednja, barem zasad, u nizu tacni koje serviram (koja igra riječi) - malo mi "baca" na neko kasno proljeće što vjerojatno sugerira koliko mi je dosta zime! Pogled s prozora je idiličan, kao s razglednice, ali kad se sjetim da ujutro moram na posao po ovome, muka mi je! A od prognoze za utorak prestaje mi kolati krv po žilama - LEDENA KIŠA! Ok, zima je, shvatila sam, ali čemu pretjerivanje?!!

Da olakšam svoju patnju, razbila sam tacnu - crakle lakom, naravno- potrpala bršljane, crvene ruže i čekam...
proljeće, Godota, promjenu, penziju, dobitak na lottu, inspiraciju...

vintage

2009-12-19T13:24:00.007+01:00

Snježna mećava, minusi i minusi ispod nule i, najbolje od svega, vikend s mirisom nadolazećega dvotjednog godišnjeg odmora u zraku...

Poželim se ušuškati ispred kakvoga upaljenoga kamina (kojega nemam) s čašicom kuhanoga vina (to bi se dalo izvesti).

Dok vatrica pucketa, u pozadini lagano pjevuši, recimo, Dean Martin, a upravo počinje film Šaputanja na jastuku s Rock Hudsonom i Doris Day.

Ili neki s Bette Davis u glavnoj ulozi...

Čašicu odlažem na novu vintage tacnu. Zapravo je to jedino, uz CD Deana Martina, od navedenoga što imam.

Zasad!

kutijice ili ljudi?

2009-12-17T23:40:00.006+01:00

Kutijica oku ugodnoga izgleda, finoga neobrađenog drva, a kako je namijenjena posebnoj osobi, kupljena je u hobby dućanu. Iskombinirala sam svašta nešto, točnije shabby, decaupage, 2K lak, čipku, patinu, šablone i kroz sve tehnike utkala - sebe.

Tek kad sve napišem, vidim koliko toga nabacim na jednu stvar, ali što sad? U toliko se svakodnevnih stvari, poslova ili odnosa, iz raznoraznih razloga, suzdržavamo da katkada erupcija sputanih misli, emocija ili tehnika mora izletjeti. A onda je bolje sve izbaciti na kutijice nego, na primjer, na ljude - pogotovo na one koji to nisu zaslužili.

Kakvo je vrijeme došlo, morat ću nabaviti puuuno kutijica.

Ili ipak da malo razmislim - to be or not to be - kutijice ili ljudi?

ruža je ruža

2009-12-16T09:26:00.004+01:00

Zgođušna tacnica s dobrim natpisom, ipak nedostajalo joj je nešto. Uokvirena ružicama mi je puno draža, osobnija... Po svom dobrom običaju pretjerala sam, ovaj put s bitumenom koji mi je Tea otkrila prošloga vikenda, toliko mi se svidio efekt da sam ga sa zadovoljstvom utrljavala u tko zna koliko slojeva. Stala sam tek kad je zaprijetila opasnost da nestanu ružice.

Naravno da sam koristila 2K lak pa mu je bitumen legao, slikovito rečeno, kao budali šamar. Lak se fino se raspucao, ali tek se zagrijavam. Iako sam smiksala sve i svašta, sviđa mi se ovako "ofucana" tacnica.

Naravno, muž, a tko drugi, pita zašto uopće išta kupujemo kad ionako sve napravim da izgleda staro. Takva bedasta pitanja ionako smatram retoričkima pa sam ga samo prostrijelila pogledom.

Barem više ništa nije pitao.

zeleno, volim zeleno

2009-12-15T10:57:00.004+01:00

Moram priznati da ove godine previše ne osjećam nadolazeće blagdane - hrpa svakodnevnih poslova su vjerojatno jedan od razloga za taj "nefiling". Ipak, kad mi pogled na kalendar osvijesti barem paniku zbog nepribavljenih poklončića, uhvati me blaga jeza. Ne uspijevam raditi ni svoje male uratke koliko bih htjela pa se uhvatim kako u neko gluho doba noći, kad su mi oči već na pola koplja nakon ispravljanja mora testova (ah, ta surova svakodnevica), packam po nekakvoj kutijici ili čemu god ne bih li barem nešto napravila "samo za sebe".

Ova kutijica je ipak za moju dragu prijateljicu koju iz nekog samo Bogu znanog razloga doživljavam kao zelenu boju. Istina, ona je jako voli, a ja ne mogu pobjeći od te slike i koliko vrtim film u glavi, mislim da su svi moji pokloni njoj bili barem s natruhama zelene. Ako se zelenu tumači kao boju koja smiruje, samovoljno zaključujem da je moja zelena prijateljica moj apaurin. Mislim da su dodatna objašnjenja suvišna.

U ovo blagdansko doba, uz puno sreće, zdravlja, ljubavi i puno drugih "lipih stvri koje ne smin reć", želim vam puno zelenih prijatelja!

moja prva radionica

2009-12-13T10:15:00.008+01:00

Jučer sam prvi put u svom malom životu bila na radionici u NB HOBBY ARTU koju je, naravno, vodila, mila nam i puna genijalnih ideja, Tea Jukić. Tema: obrnuti decaupage na božićnim kuglicama (veeelikim plastičnim i manjima od stiropora) i 2K lak za raspucavanje. Naravno da sam očekivala puno dobrih stvari, savjeta i svega onoga što Tea "servira", ali svakako, ni u najmanjem djeliću mozga, nisam očekivala ono što se događalo U meni.

Taj se osjećaj može najbliže usporediti, recimo, s onim koji imamo kada kao klinci prvi put idemo na izlet - bila sam toliko uzbuđena da to uopće ne mogu prenijeti opisivanjem pa će najbolje biti da to napravim u kratkoj prezentaciji.

Korak 1. decaupage. Na Teino pitanje jesmo li već radili decaupage samo što nisam rekla - pih, naravno! Ok, to znam, sad ćete vidjeti! Iščupkla sam sličicu jer mi je tako uvijek draže, a i iz objektivnih razloga - škarice su mi se činile preubojitima u mojim drhtavim rukama. (Da, dobro piše - drhtavim rukama!) Kako suvereno vladam teritorijem, stavila sam decaupage, ali, AVAJ, kao da nikada u životu nisam vidjela salvetu - jadan moj anđeo, sav se smežurao, lice mu se zgrčilo od bola koji sam mu nanijela. Čisti užas! Packala sam ga do iznemoglosti.

Tea je diplomatski rekla da imam puno mesa oko sličice pa sam i to lagano po njezinom savjetu popravljala. Morat ću je zamoliti da jedna radionica bude posebno za mene na temu "Kako popraviti štetu nakon bilo koje tehnike".

Korak 2. 2K lak - e to mi se stvarno svidjelo, ali kako je Tea ponavljala "tanko, tanko", valjda sam se ustrtarila pa je na kraju te pukotine vidjela samo Tea (dobro, jesam i ja malo). Na koncu smo to sve pofarbali, nabacili glitter, šablonice i konačan razultat je prekrasan.

Možda moj medo nije savršeno raspucan, ali je presladak - obožavam ga! Za prvi put sam više nego zadovoljna, a i sretna jer sam izbjegla napraviti katastrofu većih razmjera - kod mene očito funkcionira sve iz drugoga puta.

Naravno da sam kupila 2K lak i jedan prekrasan vintage decaupage papir pa ćemo tek vidjeti što će se iz toga izroditi.

I tako je završila moja prva radionica.

Kako sam prava štreberica, putem sam mantrala - nakon prve faze laka kist se pere u nitro razrjeđivaču, pusti pola sata pa faza 2 - ipak malo deblje nego si nanosila, kist periv u vodi...

Tea je bila odlična, strpljiva i uvijek pri ruci - vjerojatno je i ona sama (pored tehnika što prezentira) razlog tolike posjećenosti radionica. Hvala, Tea!

Neću ni propitivati koji mi je vrag bio da sam se toliko usplahirila , nije ni bitno - vrijedilo je svake sekundice - presretna sam, zadovoljna i još uvijek uzbuđena, a doma sam otišla s hrpom novih saznanja, samo svojim medom i malim povrijeđenim anđelom. Moram ga maziti i paziti - da ga udobrovoljim, jutros sam ga pozdravila prije mede. Možda mi jednoga dana oprosti.

i....,gle čuda, OKVIR

2009-12-10T01:15:00.006+01:00

Ovaj put dobitnica je jedna skoro petnaestogodišnjakinja koja naprosto OBOŽAVA starke. Ima ih svih boja i dezena, visokih, niskih, s printom, bez njega i, najvažnije, različitih dizajna vezica. Ne razumijem to s vezicama, a i ne trudim se previše, to je naprosto "must have" pa tko sam ja da propitujem te zakone. Ipak, katkad ne mogu odoljeti pa postavim to glupo pitanje, ali, iako je vrlo suvislo dijete, dobivam identičan odgovor kao kad učenike pitam da mi nešto argumentiraju - njima je to naprosto dobro i što se sad tu ima pametovati pa čujem samo nemušto: "Ono, predobre su!"

Odavno me prošao đir te i danas planetarno popularne obuće, ali skidam joj kapu zbog dugovječnosti.

Ipak, kad sam ugledala maramice sa sličicom starki, znala sam što mi je raditi. Iz svega onoga što me podsjeća na tu milu mi i dragu djevojku nastao je ovaj okvir sa starkama i sigurana sam da je to jedino mjesto na kojem ih nije imala.

I da, znam da mi ona nije mama i da okvir neće biti dovoljan, ali, sve nešto razmišljam... ima skoro petnaest godina - kako bi bilo da joj konačno kažem da Djed Mraz ne postoji?

(Ili ipak ne, znam da nakon toga sigurno ne bi bilo mene.)

i još jedan

2009-12-08T15:26:00.003+01:00

Genijalna ideja da užoj rodbini podijelim sinove slike u svojom ručicom uređenim okvirima još je živo prisutna. Ipak, nije to samo tako, treba voditi računa o puno stvari - ineterijeru u koji će se okvirići uklopiti, ukusu onih kojima poklanjamo, sličici koja će biti izložena, svojim umjetničkim sposobnostima i mogućnostima...
Svekrvu sam sredila, a moja mama je jednostavna priča - ničega previše. Ništa jednostavnije! To će biti sitnica za mene.
Ali upravo to ničega previše me buni - ok, bijela podloga, ali sve ostalo! Mama bi se ušokirala prevelikim miksanjem boja, dezena i slično. Što mi, pobogu, ostaje? U okviru će biti dijete bezazlena izraza lica pa čipka i crakle ne dolaze u obzir - izgledaju mi preozbiljno , ili se to meni samo tako čini.
Kad sve to isključim, ostane mi malo toga. Ok, obojala sam okvir, zalijepila decaupage životinjica, ispisala ime i stala. Što dalje?
Mužu se sviđa, ali on nije neko mjerilo - možda je to rekao da izbjegne moju reakciju na dobro poznatu rečenicu "Svejedno mi je." Na moj komentar da okvir izgleda nedovršeno, slegnuo je ramenima i rekao da je njemu stvarno ok i da on stvarno ne zna što bih sad još trebala dodavati. Naravno da nisam bila zadovoljna odgovorom, ali odustala sam kad mi se učinilo da me se kao malo boji.
A kako meni okvirić zbilja djeluje nedorađeno, a moram paziti na sve navedene detalje i očajna sam, raširenih ruku primam sve sugestije. Sudjelujte u akciji "Učinimo majku sretnom"

P. S. Pa neka mi netko kaže da je svekrva problem! Ona će bar odglumiti da joj se sviđa - u interesu joj je da joj sin ne nadrlja.
(Ups! I ja imam sina.)

okvir od bršljana

2009-12-06T16:42:00.011+01:00

U petak navečer, kad sam došla s posla, muž je sa strepnjom od moje reakcije izjavio da su tete iz vrtića tražile da u ponedjeljak donesemo dvije fotografije - jednu samoga malca, a drugu, kako su ovo obiteljski dani, sliku naše male obitelji.

Oblio me hladan znoj! Prokleto digitalno doba! Dijete mi je staro tri i pol godine, a zadnje razvijene slike datiraju s krštenja kad je imao mjesec i pol.

Muž je s razlogom strepio - paljba se s nehumane tehnologije prebacila na njega. Iz mene su nahrupile sve one genijalne, tipično ženske, rečenice koje svakako rješavaju problem - Koliko sam mu samo puta rekla da moramo razviti slike? Moram li sve ja?...

Sreća pa imam kulera kraj sebe koji me poznaje do srži, pušta me da izrigam vatru i obećava da će sutra u cik zore biti u nekoj foto radnji. Umjesto zahvale još jedna genijalna ženska rečenica za ugodan početak konačno zajedničkog vikenda - I BOLJE TI JE, ali DA SI ME PRIJE SLUŠAO...

U subotu ujutro me dočekalo 250 svježe razvijenih fotografija (to je tek mali dio onoga što još moramo razviti), krenula sam izabrati tražene dvije - onu s malcem je bilo lako naći, ali dočekao me još jedan biser - među razvijenim fotografijama nema zajedničke! Na svakoj je sin, ali postava oko njega se izmjenjuje jer jedno od nas fotografira. Jedina zajednička je s krštenja! Možda ga ipak nisam trebala tjerati da razvija stihijski, možda sam mogla prvo sve provjeriti. Ili je ON mogao provjeriti!

Upravo u trenutku kad sam osjetila da bi mi para mogla šiknuti iz ušiju, gledajući fotografije, pala mi je ideja za božićne poklone mojoj i muževoj obitelji. Naravno, ni oni nemaju unukovih, a ni naših fotografija (osim ako to nisu obavili bez nas), daklem - kupujem okvire za fotografije neobrađena drva, ušminkam ih, ubacim sličicu i voila! Para zaustavljena, muž pošteđen, a ekipa će biti zadovoljna.

U ovo doba divne nam recesije neka cijelo čovječanstvo zahvali Bogu samo ako ih se netko sjeti.

Ja znam da će mi bar muž biti zadovoljan - kaže da već sad može biti zahvalan jer, ako ništa i ne dobije, zna da sam za prosinac odradila pms.

Jedan je okvir gotov, i to onaj za svekrvu.

P. S. Za sve one maliciozne koji bi mogli izvlačiti kojekakve zaključke - ne, nema apsolutno nikakve veze što je bršljan otrovna biljka!

Pozdrav mojoj svekrvi, ma gdje bila!

užas je moja furka

2009-12-04T00:21:00.011+01:00

Bila jednom jedna kutija za vino, konfekcijska, ali u svojoj klasi poprilično naočita. Stajala je u kutu, tiha i nezamjetna. Duuugo sam je obilazila, pogledavala, puštala je na miru i pravila se da joj neću ništa, ali znala sam - prije ili kasnije ne gine joj promjena.
Imala sam savršenu viziju, nevjerojatnu energiju i jednu noć je pala odluka - gledala sam je čeznutljivo i samo nas je jedna prepreka dijelila - dijete kojemu se ne spava. Kao svaka predana majka molila sam, kumila i bila spremna na sve, i na mito, samo da ode u krpe. Kad se u neko doba onesvijetio, bacila sam se na posao. I to je, sada znam, bio moj najgori potez dana.
Od prvog dodira kista dalo se naslutiti najgore (mrzim te glupe tragove kista), ali samopouzdanje i samodopadnost su prevladali. Meljala sam tu jadnu kutiju i, ajde, na kraju sama boja nije bila tako strašna i to me dodatno osokolilo.
Slijedi decaupage - iako sam otpočetka dvojila, kad sam zalijepila sličicu, užas se pokazao u svojoj punini. Jesam li stala? A, ne!
Čipka na bočnim stranama - uzorak je ispao odlično, ali na bijeloj podlozi nezamjetno. Toliko mi se svidjela ta čipka koju sam tada prvi put radila da sam je dodavala i oko decaupagea. Kaos!
Ipak, smiksala sam boje i počela s finiširanjem, tunjkala sam i po čipki- fuj fuj! Toliko fuj da sam produžila decaupage, pogledajte dobro koliko lišća ima ovaj cvijet i da sami cvjetovi uglavnom nemaju stabljike. Baš dobro što je uzorak čipke dobro ispao jer - više se i ne vidi. Nisam imala više što pogriješiti, sjetila sam se da nikada nisam isprobala kistom nabaciti točkice i odradila i to.
Da očiju nisam imala, bolje bih to odradila. A tako je prokleto dobro izgledala vizija u mojoj glavi! Ako se ne čini tako strašna na slici, to ne znači da nije. Ipak je neću baciti, ali ni pokušati popraviti, neka ostane kao trajni podsjetnik da ne forsiram stvari. Kad ne ide, ne ide!

načipkana kutijica

2009-12-03T08:46:00.007+01:00

Evo i moga doprinosa čipkastim proizvodima. Ovo je, doduše, drugi načipkani predmet iz moje radionice, ali prvog sam, blago rečeno, da prostite, ukakala svim i svačim. Ipak, budite bez brige, kad se oporavim od šoka, pokazat ću vam sve blagodati i te rukotvorine. Zasad, pokazujem ovaj bolji primjerak. Užasno sam zazirala od načipkavanja, ali lakoća kojom Tea to izvodi i njezina uvjeravanja o jednostavnosti nanošenja čipke u svim tutorialima ili postovima - ohrabrila su me i za taj podvig. Zbilja je jednostavno, ali sad se moram dodatno kontrolirati da ne pretjeram. Već imam neke crte ovisničkog ponašanja, gledam što bih sve napravila - čak i neke ljude mjerkam i mislim kako bi im čipka sigurno dobro stajala. Ili glitter, sjajni sprej, decaupage...?

Nekima bih sigrno namijenila i crakle, ali to je već druga tema.

dekupažirani zvučnici

2009-12-02T09:45:00.005+01:00

Vjerujem da svi imamo (ili smo imali) ovakve male linije koje i ne koristimo jer su ih zamijenili noviji, veći, kvalitetniji i napredniji tehnološki primjerci. Kad je takva nova linija ušetala u moj stan, naravno da nisam dozvolila da se ova mala deložira jer, ako ništa drugo, ima kasetofon, a ona nova šminkerica nema. Čuči na stalaži i posluži me kad poželim slušati kasete koje, naravno, nisam bacila. E pa ta malecka je imala zvučnike boje javora, koja niti mi paše niti me veseli pa je dobila decaupage. Sad parira onom velikom uređaju, još kad upalim neki evergreen, tko će nam biti ravan.

Kantica za smeće

2009-11-30T11:51:00.002+01:00

Ovih blagdanskih dana nerijetko iz mene progovaraju sve moje pritajene osobnosti. Svjesna sam da psihijatri imaju savršenu dijagnozu za to, ali kako te osobice ne čine nikome zlo - puštam ih da se igraju.

Potreban materijal: bojice, papir za umatanje, sličica iz novina, ljepilo i, barem katkad, infantilnost.

i opet...kutija

2009-11-29T00:36:00.011+01:00

Da, ima tako nekih stvari koje volim raditi, a jedna od njih je svakako drvo. I da sam u mogućnosti, radila bih samo drvo, točnije (svoju pravu strast) - namještaj.
Ali, evo jedna umanjena verzija cijele priče - drvena kutijica, nekad smeđe boje kojoj bijela bolje stoji, a uz mrvicu shabbyja dobila je i starinski štih.

Negdje sam pročitala da Tom Cruise, poznati genijalac i uzor u znanstvenim redovima, vjeruje da pogledom može pomicati stvari, pa kako on, koji zna što radi, misli da to nije nemoguća misija, možda se i moja kutijica pod mojim stalnim pogledom pomakne i postane pravi komad namještaja.

balkonski sat

2009-11-27T22:42:00.003+01:00

Sjećate li se da sam rekla da mi je balkonski zid ljubičast? Pa sam, da uskladim dojam, napravila ljubičastu vazu i još štošta ljubičastoga za taj isti balkon. Ipak, nešto mi je kvarilo jutarnju idilu ispijanja kave prije posla - nadvirivanje s balkona u dnevni boravak u strahu da ne zakasnim.

I tako je nastao ljubičasti sat. Motivi su isti kao na limenki - brdo decaupagea ljubičica uz dodatak unutarnjega zelenog ruba, po okviru malo craklea i utrljavanje ljubičaste boje u isti.

I to je to, sad je država sigurna da ću na vrijeme stići odraditi svoj danak u krvi.

P. S. Jeste li uočili da, valjda po prvi put, nisam spomenula zlatnu boju?

okvir za bebu

2009-11-26T20:16:00.007+01:00

Ne, ne držim bebu u okviru, ali sliku, i to jednu od onih nastalih još u rodilištu, da. Nalazi se u mojoj spavaćoj sobi i bila je u jednom od onih "ozbiljnih" okvira u koji biste stavili vjenčanu sliku bake i djeda. Prijeko joj je bila potrebna promjena pa sam joj priuštila to zadovoljstvo.

Sada konačno okvir odgovara sadržaju, a kako sam se razbahatila u zadnje vrijeme, "pao" je i shabby.

Meni čak pomalo izgleda neuredno, ali beba sa slike, sad već dečko, kaže da je njemu "cool" pa je valjda moja misija uspjela. Tako, naime, govori Johnny Test (lik iz istoimenoga crtića). Problem je što lik govori i "shit", a moj malac (kao sva djeca) upija svaku riječ, neovisno o jeziku koji sluša. Znam da vjerojatno ne shvaća značenje izgovorenoga, ali molim Boga da od svog rođenog djeteta, svoje krvi i mesa, ne čujem ovaj komentar za koji od svojih radova.

crveno i zlatno

2009-11-25T21:35:00.006+01:00

Obećala sam vam pokazati što sam smislila s granom koju sam nekidan ubrala i pozlatila - nažalost, nisam napravila ništa - ostala je zjapiti u vazi. Kako se bliži sv. Nikola - neka bude takva, ali u budućnosti naći ću nešto i za nju. Imaam nešto u glavi pa ću čekati priliku.

A vaza je, naravno, bila boca nekakvoga likera od mandarine - liker je bio predivne boje, ali okusa sačuvaj me Bože. U nedostatku tolikih neprijatelja kome bih to ponudila, prolila sam liker, a bočicu zasprejala akrilnim crvenim sjajnim lakom i, naravno, zlatnim. Stvarno ne znam otkud mi ta opsesija zlatnom bojom (osim vjenčanoga prstena i ne nosim žuto zlato), ali tu je i tako živo prisutna pa čemu je sputavati. Nikad ne znaš što će iz toga ispasti.

kutija za svašta

2009-11-24T17:56:00.004+01:00

Ovo je bila jedna obična kutija od cipela. Vjerujem da ste već uočile da jako volim kutije , ali i crakle lak (da, dobro, i zlatnu boju). U skladu s tim, evo jedna kutija koja je savršeno poslužila za sve i svašta - ostatke ostataka koje skupljam, čuvam poput hrčka i po potrebi primjenjujem za izradu svojih rukotvorina.
Ne šalim se, zbilja sam počela tugaljivo gledati u tuđe smeće (stari namještaj, kutije...) i nekako mi je još neugodno uzimati stvari s glomaznog otpada, a i sigurno bi me pretekla ekipa koja od toga živi. Još uvijek mi je neugodno i tražiti od ljudi da mi daju sve ono što misle baciti. Ali kako je krenulo, na dobrom sam putu.
Ako u prometu sretnete auto s natpisom - darujte me svojim smećem - primam sve osim odjeće, hrane i obiteljskih članova - to sam možda ja!

kutija za maslac

2009-11-22T19:09:00.003+01:00

Znate li ikoga tko koristi kutiju za maslac koju dobijete u sklopu hladnjaka? Sama ideja izgleda fensi-šmensi, obiteljski doručak za stolom, srebrni pribor, tople mirisne žemljice... Ja doručak, ako ga stignem pojesti, jedem s nogu i, priznajem, iako volim detaljiće - prelijena sam za to prebacivanje.

Vuče se tako ta kutija, smeta svima, a u nju odložim eventualno minimalne ostatke od ručka, i to u okrenutu naopako . Zaključak - ne treba mi!

Ali zgodno bi mi poslužila kutija za naušnice. I evo je - malo crakle laka na poklopcu, decaupage, a dno je ostalo u originalnoj boji i samo je dobilo crvenu sjajnu trakicu. Možda jednoga dana promijeni sadržaj, ali sasvim sam sigurna da moj maslac u tome neće završiti.

nazaustavljiva

2009-11-21T22:50:00.001+01:00

Uh, koliko sam se razbrbljala u prethodnom postu - nije mi stala slika moje okićene grane.
Nekom drugom prilikom saznat ćete što se dogodilo sa zlatnom granom.

limenka za dar

2009-11-21T22:26:00.003+01:00

Bože dragi, jupi, dobili smo whisky na poklon! Razveselila sam se ko budala šamaru,ali ima jedan problem - ne volim žestoka pića. Ipak, nešto me oduševilo u cijeloj priči - boca je u LIMENKI! Yes!
Malo sam je motrila, odlučila da mi treba vaza za balkon u koju ću staviti granu (sigurno vam ovo zvuči, kao i mom mužu, prekrasno). S obzirom da je balkonski zid ljubičast, i vaza je morala biti takva - poljubičastila sam je i stavila decaupage s prigodnom sličicom ljubičice.
Tek onda je počela zabava - u džepu sa škarama za drveće krenula sam u šumu po grane (sreća pa mi je blizu jer bi mi možda prijetila kazna za nošenje hladnoga oružja). Pronašla sam ih, posprejala ih bijelim i zlatnim akrilnim sprejem, bijelu ubacila u vazu i okitila srebrnim kuglicama za bor. Da, znam koji je datum, ali baš mi je to sad tako zgodno. Otvaram sezonu kićenja! Nadam se da moji ukućani neće ovo pročitati jer će već sad dobiti slom živaca, ali što sad - znali su i prije koga imaju doma.

tehnika tunjkanje

2009-11-18T12:49:00.002+01:00

Ok, gotovo sam 100% sigurna da ova tehnika ne postoji, ali moram dati neko ime da se čini da baratam pojmovima. Dakle, shvatile ste već da je ovaj unikat nastao u eri mog apsolutnog neznanja - naravno da sam naknadno saznala da se staklo boja gotovo suhim kistom u Bog zna koliko premaza. Možete li zamisliti moje čuđenje kad sam nakon farbanja dobila jednu odvratno flekavu staklenku koju je sekunda dijelila od skoka u smeće? Da začinim stvari, odlučila sam eksperimentirati - šablona je bila neizbježna. Koliko god vična bila, šablona je bježala s odabrane pozicije. Pik traka, što je to? Ružice su se činile već ocvale i razmazane pa sam ih malčice pojačala dodavanjem jasnijih obrisa. Naravno da to nije ublažilo flekavost pa sam jednostavno počela tunjkati (iskreno, mislim da i ova riječ ne postoji) kistom miješajući bijelu, zlatnu i crvenu boju po svim flekama. Fleke su nestale, krajnji rezultat je neka kaotična flašica (isfurala sam priču da je baš takva trebala biti) koja genijalno povremeno posluži kao vaza. Vjerovale ili ne, ona je jedan od mojih "uradaka" koji ponajviše plijene pažnju. I zbilja ljudi vjeruju u tehniku tunjkanje. Bože, koji amateri!
Ili me samo stvarno puno vole pa im nije problem malo glumiti. U konačnici smo svi sretni i zadovoljni. Nije li to onda to? Živjelo tunjkanje!

srebrni kesteni

2009-11-16T12:59:00.005+01:00

Evo malo drukčija verzija božićnog ukrasa, odnosno nakon zlatnih kestena, nešto malo blaži primjerak. Ono što vam je potrebno je jedan tanjur neobična oblika (ovaj je prije čarobnog akrilnog dodira bio prepun morskih slika), kesteni, srebrni sprej, srebrna boja ili decorlak, jedna svijeća, koju po potrebi opet možete prefarbati, i malo šljokica. Možete dodati još svašta, možda koju kuglicu, zvončić...bilo što što vas čini sretnima. Samo oslobodite maštu.

košara za rublje

2009-11-14T15:28:00.003+01:00

I njoj je osvanuo bolji dan. Godinama šutke odrađuje svoj prljavi posao i tek je sad došla na red. Donji dio sam dva puta poprskala akrilnim sprejem, a dok se sušio, posvetila sam se poklopcu. Cijeloga sam ga prešla Crakle lakom, a kada se osušio, unutarnji dio bijelom, a vanjski rub smiksanom bojom (tamnozelena i bijela) koja je u konačnici bila neka boja pistacija. Nije baš moja omiljena nijansa, ali takva je i na salveti pa mi je odgovarala da upotpuni decaupage.
Mislila sam da je to to, ali donji dio je bio dosadnjikav pa sam se raspištoljila s decaupgeom. Završni dodir sam (ili više njih)začinila, čim drugim bih ja mogla, zlatnom patinom i zlatnim sprejem.
Stara islužena dama je postala šik.

mlin za kavu

2009-11-13T11:02:00.005+01:00

Ovo je bio mlin za kavu moje bake. Godine su ostavile traga na ovom malcu i naprosto me zvao da ga ušminkam. Prvo mu je trebalo jedno duuugo toplo kupanje, pa brušenje i završni dodir boje. Naravno da sam mogla odabrati neku umjereniju boju, ali čemu? Meni je ovako čisto zgodan.

srebro i zlato

2009-11-10T15:50:00.003+01:00

Vjerujte mi na riječ - kada sam prvi put ofarbala ovu kutiju (izvorno je bila smeđe boje s nekakvim rezbarijama i zlatnim nitnicama!?), bila je to najružnija kutija na svijetu. Ikada!!! Preneražena ružnoćom koju sam proizvela vlastitim rukama odgurnula sam je i ostavila na balkonu u nadi da će se nešto promijeniti samo od sebe. Nekim čudom ipak nije, činila mi se još ružnija na danjem svjetlu. Mada mi ta slika nije izlazila iz glave, odlučila sam je ignorirati.
Nakon desetak dana kada sam iznosila ofarbane police na sušenje, moja noćna mora bila je i dalje na istom mjestu. Iživcirana, prešla sam je akrilnim bijelim lakom i bila je bolja, ali ja i dalje nezadovoljna. Rezbarije sam prešla srebrnom sjajnom bojom, a dodatni zvjezdani sjaj joj je dao srebrni sprej. Čak i moj muž koji, znam da je nevjerojatno, nema nikakav stav o kutijama, kaže da je jako zanimljiva. Ma što to značilo. Vjerujte, puno bolje izgleda uživo.
Hm, da, ako se pitate gdje je tu zlato iz naslova - pogledajte bolje.

zaljevač

2009-11-06T11:49:00.003+01:00

Priznajem, makeover zaljevača je ukradena ideja od Željke, ali od toliko različitih ljudi sam već pokrala inspiraciju da mi je i prestalo biti neugodno. Lijepe stvari su naprosto lijepe i, uz malo mašte, boje i naše osobnosti, nadohvat ruke.
"Učimo samo od onoga koga volimo" (J. W. Goethe)

Dijabolična kutija za konce

2009-11-05T09:46:00.005+01:00

Ovu kutiju s vinom smo dobili na poklon. Vino se popilo, a kutija je neko vrijeme bila svenamjenska, a onda se specijalizirala za čuvanje končića, igala, gumbića...Izgled je promijenila slučajno. Nakon što sam više ne znam što ofarbala, ostalo mi je viška boje koju mi je bilo žao baciti, pogledom sam tražila nešto i onda... Crakle lak u jednom smjeru pa pusti da se suši, pa svijetla boja preko, ali NE!!! Zašto ja uvijek tek naknadno saznam neke male tajne? Boja se ne smije nanositi u više premaza. Naravno da sam postupila upravo tako i na nekim dijelovima stvarno nije izgledala dobro. Ipak, decoupage, dekorlak (imala sam samo tamnocrveni) i na koncu moja neizbježna patina, ovoga puta Iron, dali su kutiji ovaj dijaboličan izgled. Ipak, meni se više sviđa simbolika koju sam joj naknadno pridodala - U svakodnevnom paklu ipak možemo pronaći anđele.

Zahvala svim sljedbenicama i posjetiteljicama

2009-11-05T09:23:00.002+01:00

Drage moje dame, ne mogu izmjeriti jačinu vjetra koji ste mi dale u leđa. Najljepša vam hvala.

Zlatni kesteni

2009-11-04T10:03:00.004+01:00

Kalendarski je još uvijek jesen, jesenskih plodova ima u izobilju, a na vrata nam kuca onaj najljepši i najšareniji blagdanski ugođaj. Ako ste zaboravili, još uvijek imam patinu (stvarno dugo traje)pa sam si opet dala oduška i zapatinala kestenje i bijelu svijeću oko koje su stajali. Možda mi iz podsvjesti izbijaju bajke koje sam kao klinka čitala pa zaključujem da mi je omiljeni lik bio kralj Mida - sve što taknem pozlatim. Barem dok imam patinu.

vrijeme je za ljubav

2009-11-04T09:47:00.003+01:00

U moru dosadnjikavih predmeta oko mene našao se i ovaj sat. Običnoga smeđeg okvira, kupljen je prije 5-6 godina, čini mi se u Mercatoneu. Inače, ne volim tu simboliku sata koji neumorno, barem dok mu se ne isprazne baterije, pokazuje protjecanje vremena. U nadi da ću ga barem malo usporiti raspucala sam ga Crakle lakom, pozlatila, utrljala mu Iron patinu i stavila sličicu. Zgodan način da nas podsjeti na ono što je uistinu bitno.

Obojani iveral

2009-11-03T11:05:00.030+01:00

Još iz studentskih dana imam ova dva ladičara, jedan veći jedan manji, koji su godinama pohranjivali raznorazne skripte, knjige... Skriveni u maloj radnoj sobi nikome nisu boli oči, osim meni. Bila sam uvjerena, kao i većina ljudi, da se iveral ne može farbati. I opet me Željka razuvjerila, s Teina bloga dala mi je upute koje sam slijepo slijedila i nastao je ovaj šminker u dvije varijante. Prvo sam stavila leptiriće, a tek onda odlučila da će mi taj manji dobro stajati u kupaonici. Naravno, kao svaka početnica, a uvjerena da znam što radim, stavila sam preko staroga novi decoupage. Oh, koje li greške! Svoj očaj vam ne mogu i neću prenositi. Do dva sata ujutro tehnikom neandertalca (čitaj: sirovim struganjem) skidala sam sličice. Ujutro sam gornju policu ponovno prefarbala, čak nije loše ispalo, i konačno stavila ovaj decoupage. Hvala ti, Željka, na ovoj velikoj salveti.
Na stranu to, poanta je da se iveral MOŽE farbati. Slijedite korake: temeljna boja
i kombinaciju akrilne i nitro boje/laka.
Upute ćete naći na Teinom blogu, post "Uređivanje namještaja od iverala".

kutija za autiće

2009-11-03T10:27:00.003+01:00

Bila nam je prijeko potrebna, pored one ogromne u kojoj je nagurano sve i svašta, kutija za autiće u kojoj bi ostajali svi mali rezervni dijelovi koji prije ili kasnije otpadnu. Ova je bila idealna, dovoljno velika za tu namjenu, metalna, dakle dovoljno čvrsta, ali s natpisom JACK DANIEL'S. Nameću li se i vama čudne asocijacije u nizu pojmova: trogodišnje dijete, whiskey, automobili...?
Ben10 mi je ipak prihvatljiviji, iako bi se i o njemu kao uzoru dalo raspravljati. Patina na rubovima je bila samo eksperiment, ali sam se zaigrala. Tek sam kasnije čula od Tee da patina nema smisla na glatkim površinama. Ruku na srce,ovo i nije remek-djelo suvremene umjetnosti, ali je funkcionalno, a meni konačno prihvatljivo.

plastični dječji stol

2009-11-03T10:02:00.000+01:00

Vjerujem da sve mame prepoznaju ovaj genijalan primjerak dječjeg stolića koji kupujemo kad naivno mislimo da će naš podmladak sjediti uspravno, jesti, crtati i raditi sve ostalo isključivo za svojim stolom te tako poštedjeti onaj kuhinjski. O, koje li zablude!
Malo temeljne boje, dva sloja akrilnoga laka i jedna salvetica i dobila sam postolje za tegle s cvijećem. Zasad mu je to namjena.
Možda mu jednoga dana svane.

U početku bijaše...

2009-11-03T09:20:00.001+01:00

Odavno sam znala da želim raditi nešto kreativno - nisam znala što, ali mijenjanje izgleda nekim dotrajalim i ne baš privlačnim predmetima bio je moj mali ispušni ventil. Obojala sam vrtni namještaj (bio je tako dosadan) pa tegle za cvijeće,podmetače...Susjeda Ana kaže da neću stati dok cijelu obitelj ne pofarbam u bijelo. Ipak, jedan izlet i ćaskanje s dvjema kolegicama, s kojima radim već više od deset godina, potpirio je iskricu i cijelu priču okrenuo u novom smjeru. Cure nisu stale na farbanju - otkrile su mi oslikavanje, Hrelić, decoupage... Željka mi otkrila svoj i Tein blog, dala ideju za pokretanja bloga i puno drugih pametnih i korisnih savjeta.
Možda nisam vrhunaravna umjetnica, ali me veseli. U tome je bit, zar ne?